NUŠTAR kroz povist

  • Povećaj slova
  • Vrati
  • Smanji slova

Borba Pečuške biskupije za crkvenu desetinu u Slavoniji od oslobođenja od osmanske vlasti do 1761. godine

Ispis PDF

districtus ivankovariensisPoslije pobjede kršćanske vojske kod Beča i Parkanya 1683. godine, te neodgovaranja na mirovnu ponudu, Bečki je dvor odlučio započeti rat za oslobođenje od osmanske vlasti. Stoga je 1684. godine glavnina kršćanske vojske započela vojne akcije za oslobođenje Madžarske, a pomoćna vojska otvorila je drugu frontu napadom na Viroviticu. Do kraja 1687. godine kršćanska vojska oslobodila je cijelu Mađarsku i Slavoniju, a slijedeće godine osvojila Beograd te je prodrla na Balkanski poluotok. Međutim, osmanska vojska izvršila je protuudar te je tijekom 1690. godine ponovo osvojila Beograd i provalila u Slavoniju nastojeći ponovo zauzeti Osijek, što joj nije uspjelo. U ljeto 1691. godine kršćanska vojska porazila je osmansku vojsku kod Slankamena, te započela vojne akcije na oslobođenju Slavonije, što joj je uspjelo do kraja listopada iste godine.

    Budući je još uvijek trajao rat s Osmanskim Carstvom, Bečki je dvor odlučio, zbog vojnih potreba, uspostaviti dvovlašće u Slavoniji. Veći dio Slavonije stavljen je pod upravu Dvorskog ratnog vijeća, odnosno vojnog zapovjednika za Slavoniju generala Guide von Starhemberga, a manji dio pod upravu Dvorske komore. Ovakvo stanje rezultiralo je trzavicama između glavnog vojnog zapovjednika i njemu podčinjenih zapovjednika te komorskih službenika, ali i mnogim zloupotrebama, koje su teško pogodile lokalno stanovništvo.

...

    Osim što je krajem 17. stoljeća trebalo uspostaviti komorsku upravu, u Slavoniji je također trebalo uspostaviti crkvenu organizaciju. Prije osmanskog osvajanja, Slavonija je bila podijeljena između Zagrebačke, Pečuške, Bosanske i Srijemske biskupije. Tijekom osmanske vladavine u Slavoniji je djelovala samo Bosanska biskupija sa sjedištem u Đakovu. Zagrebački biskup imenovao je u drugoj polovini 17. stoljeća generalnog vikara za Slavoniju, koji je upravljao tim područjem u njegovo ime, dok pečuški biskup, koji je bio izvan sjedišta svoje biskupije, nije imao nikakvog predstavnika u Slavoniji.

...

    Tijekom djelovanja Caraffine komisije, komisija je naredila komorskim popisivačima da prilikom popisivanja Slavonije moraju utvrditi kome je pripala desetina tijekom osmanske vladavine. Prilikom obavljanja popisa popisivači su utvrdili da je desetina tijekom osmanske vladavine pripadala osmanskim vlastelinima, te da su uglavnom davali desetinu od svih ratarskih kultura, vina te od ovaca, koza i svinja. Pojedina su kućanstva bila oslobođena davanja desetine jer su obavljala vojnu službu na granici prema Habsburškoj Monarhiji, odnosno Hrvatskoj.

...

    Desetina se dijeli na veliku i malu desetinu. Veliku desetinu činila je desetina od pšenice, raži, suražice, ječma i zobi, a mala desetina od priploda ovaca, koza, svinja, košnica, te prosa i kukuruza. Također, stanovništvo je davalo i desetinu od vina u onim krajevima gdje se uzgajala vinova loza.

...

    Na kraju komisija je odredila da se određivanje desetine mora obaviti u roku tri dana od žetve, ubirati u naturi i to u slami, a ne u zrnu, kako se ubirala dotad, te da seljaci nisu dužni dovoziti desetinu vlasniku desetine. Konferencija je, nakon razmatranja mišljenja Hamiltonove komisije te preslušavanja vlastelina Prandau, Küffsteina i Imbsena, odlučila da vlastelini nemaju pravo ubirati veliku desetine na svojim vlastelinstvima, nego da ona pripada Pečuškoj i Zagrebačkoj biskupiji, što znači da su desetinari Pečuške biskupije mogli ubirati to podavanje na Valpovačkom, Vukovarskom i Nuštarskom vlastelinstvu. Što se tiče male desetine konferencija je odlučila da ne pripada ni vlasnicima posjedima, ali ni crkvi, s time da joj je ostavila mogućnost da može dokazati svoje pravo na to podavanje.

...

    Pečuška biskupija nije bila suglasna sa zabranom ubiranja male desetine na podrueju Slavonije koje je bilo pod jurisdikcijom, ali je do 1747. poštivala odluku Karlova urbara o maloj desetini. U vrijeme uspostave komorske uprave na Nuštarskom vlastelinstvu 1746. godine postalo je aktualno pitanje pobiranja male crkvene desetine. Premda je Karlovim urbarom određeno da crkva nema pravo na ubiranje male desetine dok ne dokaže svoje pravo na to podavanje, kaptol Pečuške biskupije nastojao je domoći se male desetine.

...

    Pečuška biskupija zatražila je 1747. godine od glavne županijske skupštine Srijemske i Virovitičke županije da joj se omogući ubiranje male desetine na županijskom području, koje je bilo pod jurisdikcijom Pečuške biskupije (Valpovačko, Vukovarsko i Nuštarsko vlastelinstvo). Stanovništvo Nuštarskog i Vukovarskog vlastelinstva uputilo je predstavku glavnoj skupštini Srijemske županije u kojoj su se pozvali na Karlov urbar. Međutim, županijska skupština utvrdila je da je stanovništvo s tih vlastelinstava obavezno davati malu desetinu, koju Pečuška biskupija nije ubirala od donošenja Karlovog urbara. Stoga je glavna županijska skupština Srijemske županije odlučila da donošenje odluke o ubiranju male desetine odgodi do sljedeće skupštine.

...

    Podnoseći zahtjev glavnim skupštinama Virovitičke i Srijemske županije, Pečuška biskupija pozvala se na Zagrebačku biskupiju, koja, po tvrdnji Pečuške biskupije, ubire malu desetinu na području Slavonije, koje je bilo pod jurisdikcijom Zagrebačke biskupije. Predstavnici Vukovarskog i Nuštarskog vlastelinstva tražili su od glavne županijske skupštine Srijemske županije da ne dozvoli ubiranje male desetine od njihovih podanika. Na kraju glavna skupština Srijemske županije nije odobrila 1747. godine Pečuškoj biskupiji ubiranje male desetine na Nuštarskom i Vukovarskom vlastelinstvu.

...

    Međutim, podanici Vukovarskog i Nuštarskog vlastelinstva smatrali su, bojeći se da će imati štete zbog nedavanja male desetine, da se trebaju dogovoriti s kaptolom Pečuške biskupije oko prava na ubiranje male desetine. Stoga su se početkom 1748. godine sastali seoski knezovi tih dvaju vlastelinstava te su odlučili pristati na davanje male desetine, ali na način kako je ubirana do donošenja Karlovog urbara. Upravitelji Nuštarskog i Vukovarskog vlastelinstva protestirali su kod županijske skupštine te su tražili da se poništi taj sporazum, koji su smatrali nezakonitim tvrdeći da njihovi podanici nisu smjeli samostalno pregovarati s predstavnicima kaptola Pečuške biskupije. Upravitelji tih vlastelinstava poečli su stvarati probleme desetinarima Pečuške biskupije pri prikupljanju male desetine na svojim vlastelinstvima, te su oduzimali već prikupljenu malu desetinu. Na taj su način vlastelinski upravitelji vršili pritisak na Pečušku biskupiju nastojeći prisiliti biskupiju da im prepusti ubiranje male i velike desetine u zakup, budući da joj nisu mogli oduzeti pravo na to podavanje.


Izvor: Borba Pečuške biskupije za crkvenu desetinu u Slavoniji od oslobođenja od osmanske vlasti do  1761. godine 
Milan Vrbanus - Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod) Scrinia Slavonica

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Prijevod

Pretraživanja:

Pogledajte fotografije i skidajte


Učitavam...

.

Prisutni za međusobno natipkavanje



Na mriži (odaberi ispod)

Prika na mriži max min

Powdered by EvNix

Sada na mriži:

Powdered by EvNix